Rođen 1984. u Rijeci. Nakon završene osnovne i srednje glazbene škole „Mirković“ (gitara i teorija glazbe) u Opatiji, diplomira s maksimalnim ocjenama orkestralno dirigiranje na državnom konzervatoriju u Veneciji (bakalaureat) u klasi mo. G. Proiettija i mo. M. Summersa te u Bologni (magistarski studij) u klasi mo. L. Acocelle. Radio u glazbenim školama u Rabu, Opatiji, Delnicama, Kastvu te predavao glazbene teoretske predmete (solfeggio, harmonija, polifonija, glazbeni oblici, čitanje i sviranje partitura) kao i dirigiranje, zbor i orkestar na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog te Bonar u Zagrebu.

Trenutno obavlja dužnost višeg stručnog suradnika za glazbene programe na Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu.

Za izvedbu Beethovenove Druge simfonije nagrađen je počasnim koncertom u bolonjskoj kapeli Farnese koncertom na kojem, između ostalog, po prvi put u tome talijanskom gradu izvodi Sorkočevićevu Treću simfoniju, a za diplomski rad u Veneciji praizvodi orkestralni komad „Idilu“ našeg skladatelja B. Kunca, do tad nikad javno izvedenog. Asistira i pri postavljanju opere „Turandot“ G. Puccinija u Santa Margheriti Ligure, u Italiji.

Vodio je amaterske zborove u Opatiji, Zaprešiću te i dalje surađuje s mješovitim pjevačkim zborom „Zvon“ iz Dobrinja na otoku Krku s kojima redovito održava koncerte u Hrvatskoj i u inozemstvu, a s posljednjim osvaja i brončanu nagradu na međunarodnom natjecanju zborova u Bratislavi. S istim je zborom snimljena na CD-u cjelovita Dobrinjska staroslavenska misa.

Četiri njegove skladbe za zbor a cappella su nagrađene i objavljene od strane Hrvatskog sabora kulture – dvije druge i dvije prve nagrade osvajaju skladbe „Maglica“, „Primorska sličica“, „…kolo naoko Pana…“  i „Zvona“ na tekstove D. Gervaisa, V. Vidrića i M. Nikolića.

Osnivač je Opatijskog komornog orkestra (OKO) s kojim redovito održava koncerte u Opatiji i okolici, a do sad je, između ostalog izveo Serenadu za gudače P. I. Čajkovskog i A. Dvořáka, Jednostavnu simfoniju B. Brittena, Serenadu za gudače A. Dvořáka, Petu i „Nedovršenu“ simfoniju F. Schuberta, Simfoniju br. 29 KV 201 i br. 40 KV 550 i 41 KV 551 „Jupiter“ W. A. Mozarta, Simfoniju br. 104 J. Haydna, Siegfriedovu idilu R. Wagnera, Ljetnu pastoralu A. Honeggera, Drugu, Četvrtu i Šestu simfoniju L. van Beethovena, Rumunjske plesove B. Bartóka, Pjesmu i ples sa Balkana J. Gotovca, Krizanteme G. Puccinija i ostalo s iznimno pozitivnim kritikama.

Usavršavao se kod poznatih dirigenata: Salavadorom Mas Condeom, Colinom Mettersom, Symeonom Ioannidisom, Charlesom Olivieri-Munroeom u Austriji, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Češkoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj a posebice izdvaja više dirigentskih majstorskih tečajeva s maestrom Konradom von Abelom o fenomenologiji glazbe Sergiua Celibidachea, a koji su na njega bitno utjecali kad je o promišljanju i pristupu glazbi riječ.